Imenovanje - Nekomercijalno - Dijeli pod istim uvjetima

Gamifikacija omogućena

Austrija

Žensko

Prhki coko kolac

Starinske kifle By Tanja

<para>Hladan novembarski dan.Cekam svoga cetverogodisnjeg sina ispred njegovog vrtica. Danas je prvi put sa svojom kindergarten grupom u teatru i nestrpljivo iscekujem utiske.A bit ce ih,sigurna sam.Neki slabasni pokusaj prvoga snjega mi mami osmjeh na lice ali vjetar ga goni i neda mu jos da nas obraduje.</para><para>U daljini vidim kako se mala grupica djecice  polako priblizava;vidim lice moga sincica ozareno velikim osmjehom.Dvije ljubazne,nasmijane i ljubavi pune tete ga pozdravljaju do sutra ,ja ga grlim i idemo zajedno ka nasem toplom domu.</para><para>Dijete je pomalo umorno ali ipak odusevljeno prica o svemu;kako se vodio sa prijateljem za ruku,kako su se vozili podzemnom,kako je jedan smjesni djecak pricao smjesne price i izvodio smijesne grimase...a onda odjednom:Znas, mama ,ja sam se u teatru izgubio.</para><para>Sledim se.Od njegovih rijeci,od hladnog novembarskog vjetra.</para><para>Zastanem,spustim se do malih okica da bi ih mogla "skroz"pogledati i zamolim ga da mi isprica sve.</para><para>I prica moj mali sin ;kako se nakon predstave odjednom nasao sam i neka gospodja mu je prisla i pitala ga jeli se izgubio i kada je on kimnuo glavom ,dobra ,nepoznata zena mu je pomogla da pronadje svoju grupu.</para><para>Dijete se smije i kaze :to je sve,mama.Nisam se plasio.Odmah smo ih nasli.</para><para>Poljubim ga,stisnem malu rukicu u svojoj i krenemo dalje.</para><para>U meni strah,neopisiv strah koji se samo za svojim djetetom moze osjetiti.</para><para>I onda mi prodje kroz glavu koliko sam se samo bojala takvih trenutaka,koliki je samo bio moj strah da ga pustim od sebe,a znala sam da cu morati.Jednom.</para><para>Majka sam troje djece i oduvjek sam bila tip majke kojoj su djeca na prvom i drugom mjestu u zivotu a onda sve ostalo.I svi drugi.</para><para>Ali u svakom trenutku i na svakom mjestu njihova zivota ja ne mogu biti.</para><para>I vjerojatno to treba tako.</para><para>Samo,kad bih mogla da pobjedim tog vjecnog andjela cuvara u sebi ,koji bi svojim krilima i danju i nocu,u svakom trenutku i na svakom mjestu zagrlio svoja tri macica.....</para><para>Jedan veliki,libanonski pjesnik imenom Hallil Dzubran napisao je davno jednu prekrasnu pjesmu za sve nas majke ali i oceve:</para><para>Nasa djeca</para><para>Vasa djeca nisu vasa djeca,</para><para>Oni su sinovi i kceri zivota</para><para>koji zudi za sobom</para><para>Oni postizu,ali ne preko vas.</para><para>I mada su sa vama oni vam ne pripaduju.</para><para>Dajte im ljubav,ali ne i vase misli,</para><para>jer oni imaju svoje vlastite.</para><para>Mozete udomiti njihova tijela,</para><para>ali ne i njihove duse,</para><para>jer one borave u kuci sutrasnjice do</para><para>koje vi ne mozete cak ni u snovima.</para><para>Mozete se truditi da budete kao oni,</para><para>ali ne trazite da oni budu kao vi,</para><para>jer zivot ne ide unazad,niti stoji.</para><para>Vi ste lukovi sa kojih se vasa djeca</para><para>kao zive strjele,bacaju u buducnost.</para><para>Strelac vidi znak na stazi vjecnosti,</para><para>i on vas savija svojom moci,</para><para>da bi njegova strjela otisla daleko i brzo.</para><para>Neka vase savijanje u strelcevoj ruci bude radost,</para><para>jer mada on voli strjelu koja leti,</para><para>On voli i luk koji je postojan.</para>

Prhki coko kolac

Starinske kifle By Tanja

Nasa djeca

Cokoladnica

Tikvice u vrucem tijestu

Strudla

Snjezne kuglice

Oblatne

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme