Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne? Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine? Ah, rado bih je sklonio na koje zaboravljeno mjesto u sred tmine, u neki izgubljeni kut, u kom neće je tvoje njihati dubine. Al’ ipak, sve što dodirne nas dvoje k’o gudalo nas neko spaja, koje iz dviju struna jedan mami glas. Na kom instrumentu? Ko nas satka? I koji ovo svirač drži nas? O, pjesmo slatka. Rilke
Moj profil
:(Još nema komentara