Tata i novine

Tata i novine...

-Tata! Tata je čitao novine i promrmlja:- Ma, što je dijete?- Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem?- Pa naravno.- Zašto, tata? Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine.- Zašto tata? Želio bih znati!- Aaa? zašto, zašto? Što zašto?- Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik?- O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja!- Što to znači biti u tijeku događanja, tata?- O nebesa! Dijete, to ti je kao...orijentirati se... razumiješ li?- Ne razumijem!- O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam.- A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram?- Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je manje moguće govoriti, zapamti to!- Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata!-E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti. Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li?- Ali... ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat tad me učitelj kori.- O, Bože! Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu!- A tata, hoćeš li i tamo morati čitati novine?- Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina!- A fino!- kaže dječak.- Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!...