U Istri nema značajnijeg obiteljskog slavlja ili blagdana bez ovih tradicionalnih keksića.Bili su obavezni na svadbama,krštenjima,sv.pričestima i krizmama,neizostavni za Božić,Uskrs ili druge svetkovine.Danas ih možete naći i kao dio tradicijske gastro ponude u hotelima i restoranima,a posebno u ponudi konoba i seoskih domaćinstava u unutrašnjosti Istre.Jednostavni i ukusni keksići koji prizivaju u sjećanje neka dobra stara vremena i toplinu obiteljskog ognjišta.
Cukerančići se nisu pekli u svakoj obitelji pa tako ni u mojoj(mama je bila stručnjak za domaće biškote i tjesteninu,baba za istarske kroštule,a nona za pandišpanj)ali su uvijek bili prisutni,jer ih je uvijek pripremila neka teta,sestrična ili susjeda...tjedan Istarske kuhinje u emisiji 321 kuhaj,bio mi je povod za ovu slatku avanturu.Prolistala sam nekoliko kuharica sa receptima istarske kuhinje,zavirila u moje bilježnice sa receptićima iz novina i časopisa,malo googlala i obavila par telefonskih razgovora i zapisala receptiće...a onda sam naišla na isjećak iz lokalnih novina iz 2010 g.sa receptom od p.Slavice Benčić iz Pazina,koja je više puta nagrađivana za različite autohtone slastice na festivalu domaćih slastica "Slatka Istra"u Vižinadi.Ovo mi je bila najbolja preporuka da moje prve cukerančiće pripremim po ovom receptu...samo sa malim izmjenama.Nisam ih radila sa amonijakom za kolače već sa kombinacijom praška za pecivo i sodom bikarbonom,te ih nisam oblikovala kako se oblikuju na Pazištini(okolica Pazina)i nekim drugim djelovima Istre već kako se oblikuju na Žminjštini(okolica Žminja) i ovaj način oblikovanja se češće susreće u konobama i na sajmovima.Sve u svemu bila sam jako zadovoljna sa mojim prvim cukerančićima pa recept dijelim sa vama...i da cukerančići su ime dobili po cukeru(kako se u Istri naziva šećer)jer se još topli keksići umoće u rakiju ili bijelo vino a zatim obilato uvaljaju u kristal šećer!
U Istri nema značajnijeg obiteljskog slavlja ili blagdana bez ovih tradicionalnih keksića.Bili su obavezni na svadbama,krštenjima,sv.pričestima i krizmama,neizostavni za Božić,Uskrs ili druge svetkovine.Danas ih možete naći i kao dio tradicijske gastro ponude u hotelima i restoranima,a posebno u ponudi konoba i seoskih domaćinstava u unutrašnjosti Istre.Jednostavni i ukusni keksići koji prizivaju u sjećanje neka dobra stara vremena i toplinu obiteljskog ognjišta.
Cukerančići se nisu pekli u svakoj obitelji pa tako ni u mojoj(mama je bila stručnjak za domaće biškote i tjesteninu,baba za istarske kroštule,a nona za pandišpanj)ali su uvijek bili prisutni,jer ih je uvijek pripremila neka teta,sestrična ili susjeda...tjedan Istarske kuhinje u emisiji 321 kuhaj,bio mi je povod za ovu slatku avanturu.Prolistala sam nekoliko kuharica sa receptima istarske kuhinje,zavirila u moje bilježnice sa receptićima iz novina i časopisa,malo googlala i obavila par telefonskih razgovora i zapisala receptiće...a onda sam naišla na isjećak iz lokalnih novina iz 2010 g.sa receptom od p.Slavice Benčić iz Pazina,koja je više puta nagrađivana za različite autohtone slastice na festivalu domaćih slastica "Slatka Istra"u Vižinadi.Ovo mi je bila najbolja preporuka da moje prve cukerančiće pripremim po ovom receptu...samo sa malim izmjenama.Nisam ih radila sa amonijakom za kolače već sa kombinacijom praška za pecivo i sodom bikarbonom,te ih nisam oblikovala kako se oblikuju na Pazištini(okolica Pazina)i nekim drugim djelovima Istre već kako se oblikuju na Žminjštini(okolica Žminja) i ovaj način oblikovanja se češće susreće u konobama i na sajmovima.Sve u svemu bila sam jako zadovoljna sa mojim prvim cukerančićima pa recept dijelim sa vama...i da cukerančići su ime dobili po cukeru(kako se u Istri naziva šećer)jer se još topli keksići umoće u rakiju ili bijelo vino a zatim obilato uvaljaju u kristal šećer!
Sastojci
Priprema
-u originalnom receptu korišten je amonijak za kolače i to 2,5 dkg a ja sam umjesto njega koristila prašak za pecivo i sodu bikarbonu
-u jednoj zdjeli mikserom razradite maslac i margarin sobne temperature,koje ste predhodno narezali na kockice pa ih razradite dok ne dođu kremasti a onda ih odložite sa strane
-u drugoj zdjeli mikserom izmiksajte jaja sobne temperature,šećer i vanilin šećer dok se šećer ne rastopi a jaja dođu pjenasta,a zatim dodajte naribanu koricu limuna i rakiju.Promješajte i stavite sa strane.
-u veliku zdjelu prosijte brašno pa mu dodajte malo soli, razrađeni maslac i margarin i ulje te polovicu smjese od jaja i šećera,lagano promješajte drvenom kuhačom pa lagano zamjesite u kompaktnu smjesu.
-U lončiću zagrijte mlijeko,ali pazite da ne zavrije pa lončić sa mlijekom stavite iznad tijesta i onda u mlijeko umješajte prašak za pecivo i sodu bikarbonu(ili amonijak za kolače)i stalno mješajte da nastane pjenica koju treba rasporediti po tijestu.
-dodati ostatak smjese od jaja i šećera i sve skupa zamijesiti u tijesto koje ne smije biti tvrdo već mora biti glatko i mekano i ne smijete ga predugo mjesiti da ga nebi zagrijali rukama.
-tijesto pustiti da otpočine pola sata do sat vremena(ja sam ga prekrila plastičnom zdjelom da se ne suši)
-tijesto podijeliti na dva dijela i uz pomoć lazanjara(valjka)razvaljati ga u četvrtasti oblik debljine 3 do 4 mm.A zatim uz pomoć nazubljenog kotačića izrezati trake dužine oko15 cm i širine oko 3 cm(ako oblikujete kao potkovu)ili malo šire oko 5 cm(ako oblikujete kao X )-ovo su otprilike okvirne mjere po kojima sam ja radila,a na glavnoj fotografiji možete vidjeti kakve oblike možete raditi-kako ih god oblikovali nećete pogriješiti(postoji nekoliko načina oblikovanja cukerančića ,ovisno iz kojeg dijela Istre potjeću)
-ako oblikujete kao X onda režete šire trake pa ih po sredini zarežete sa jedne i druge strane
-a onda im krajeve raširite prema van u obliku slova X i tako ih složite na pleh obložen pek papirom
-ako ih oblikujete poput potkove onda režete uže trake (3 do 3 i pol cm otprilike) koje sa jedne strane zarežete nazubljenim kotačićem u koso na 3 ili 4 mjesta a zatim ih na onoj strani koju niste zarezali oblikujete u potkovu(ovdje na slici možete vidjeti kako izgleda pečen oblik potkove)
-ili ih možete zarezati samo na dva djela pa oblikovati neku polupotkovu(kao cukerančić u sredini na glavnoj fotki)
-kad ste izrezali željene oblike cukerančića složite ih u pleh obložen pek papirom (sa malim razmakom,a ako radite sa amonijakom sa malo većim razmakom) i staviti ih peći u ugrijanu pećnicu na 190 C i pecite ih 10 do 15 minuta dok malo ne zarumene
-pripremiti posudu sa rakijom ili bijelim vinom i posudu sa kristal šećerom za umakanje cukerančića(širinu posuda prilagodite veličini keksića koje ste ispekli,kako bi ih lakše umakali)a šećer u posudu dodajte malo pomalo jer ako odjednom stavite puno šećera u zdjelu,dok umačete keksiće šećer će se navlažiti od rakije i onda se neće lijepo zaljepiti za keksiće),
-pečene keksiće još tople sa gornjim dijelom umočite u rakiju ili bijelo vino a zatim obilato u šećer pa ih slažite na tacnu da se ohlade i osuše a zatim ih u slojevima pospremite u kutiju (limenu ili plastičnu).Ja sam ih pospremila u tuperware zdjelu sa poklopcem i stavila sam ih u hladnu sobu(nekada su ih žene na selu spremale u kartonske kutije).
Dodatak:
-u originalnom receptu cukerančići su oblikovani na sljedeći način-od tijesta izradite valjke promjera 3 cm ,slično kao za njoke pa režite komadiće široke 2 cm i oblikujte ih u potkovice pa ih zarežite 3 do 4 puta sa vanjske strane.(ja nisam probala na taj način)
-u nekim djelovima Istre cukerančići se umaču u rakiju a u nekim djelovima u bijelo vino(ja sam ih umakala u rakiju
-nisam napisala koliko sam potrošila rakije i kristal šećera jer sam dodavala postepeno a i pekla sam samo pola doze keksića od koje sam dobila 4 pleha
-izvor recepta: dnevni list"Glas Istre" i knjiga recepata "Istarska kuhinja"
Posluživanje
-cukerančići što duže stoje to su bolji(pa ih pripremite bez problema par dana unaprijed)
Ovi su kolačići, od kada sam recept čula na Radio Pula, obavezni dio repertoara za praznike, oko Nove godine. SAmo što ne pravim te oblike već one jednostavne, okrugle, ili pak kvadratiće ponekad izrežem. Ok, nisu kvadrati bać cukerančići, ali su umočeni u lozu i uvaljani u šećer. Jedni od naših najomiljenijih keksića. bez amonijaka, upotrebim prašak za pecivo. I samo maslac, ne upotrebljavam margarin,a li mislim da to nije toliko bitno. Ili pak je?
hvala cure!Elune posebno mi je drago da se tebi sviđa uvod,jer i ti u uvodu svojih recepata nam uvijek ispričaš neku lijepu priču.
13