Tvoj netko

Ušla je u sobu pjevušeći neku veselu, samo njoj poznatu pjesmu uz veliku dozu smiješka na licu. Bacila je na krevet torbu u kojoj se čulo lupanje knjiga. Krenula je skinuti sa sebe onu lepršavu haljinu ukrašenu cvjetnim uzorkom koji je na njoj izgledao tako stvarno, kao da je samo cvijeće oživjelo od njene ljepote. Pogled joj skrenuo prema stolu na kojem je stajalo pismo. A to pismo je izgledalo kao da je staro 30 godina, bilo je otrcano, poderano na više mjesta, a ona je odmah shvatila kako ga je napisao muškarac. Uzela je pismo te sjela na krevet kako bi ga pročitala. Tek što je krenula čitati, lice joj je promijenilo nekoliko boja, a iz oka niz obraz joj je potekla suza. Više se nije mogla čuti ona vesela pjesmica koju je dotada pjevušila. Ruke su joj se počele tresti, ali je pronalazila snage za čitanje dok su joj suze tekle niz lice padajući na pismo. Vrijeme je prolazilo, a ona je i dalje čitala. Kada bi došla do kraja, krenula bi ispočetka čitati, a suze su je u tome pratile u stopu. Bila je pala noć, a ona je i dalje gledala u to pismo uz potporu suza. U jednome trenutku je legla na krevet, stavila pismo među svoje grudi snažno ga zagrlivši te zaspala suznih očiju. Spavajući je ispustila pismo iz zagrljaja koje se otvorilo, a u kojem je pisalo:

"Ljubavi,

ako imaš ovo pismo u rukama te ga čitaš, znaj da ja više nisam na ovome svijetu. Sjećam se onoga dana kada sam te upoznao, ugledao sam tvoje prelijepe smeđe kako mi se približavaju, a u stopu ih je pratio i tvoj smiješak. Ne mogu reći da sam se odmah zaljubio, ali sam znao da ćeš zauzimati posebno i veliko mjesto u mome srcu. Sjećam se i kako sam te sramežljivo pitao za ime, a ti si isto tako sramežljivo odgovorila. Sve od tog trenutka je bio raj. Postajala si mi sve draža i nisam mogao zamisliti dan bez tebe. Posebno je bio lijep onaj dan kada sam skupio hrabrosti da te poljubim. Nisam znao kako ćeš reagirati, a ti samo raširila svoje usne u jedan veliki smiješak. Znao sam da sam i ja tebi drag.Sve je bilo kao u raju. Provodili smo svaki dan zajedno, uživali u onim našim šetnjama kroz grad promatrajući izraze lica drugih ljudi koji su nas pogledavali. A sada toga više nema jer am ti prešutio najvažniju stvar. Prešutio sam ti da sam ja i prije našeg susreta bio teško bolestan te nisam znao kada ću umrijeti. Zbog toga sam napisao ovo pismo. Nisam imao hrabrosti da ti to kažem, a ovo pismo je moj oproštaj od tebe. To pismo sam dao svojim roditeljima da ti ga predaju kada umrem. Znam da sada nemaš snage ništa reći, i da ti niz lice teku suze, ali, molim te, shvati me. Nisam mogao prekinuti sve ono što je bilo lijepo. Znam, sada govoriš da bi mi ti bila najveća podrška u svemu, ali jednostavno, ovo je bio moj izbor. Oprosti mi još jednom, znaš da sam te volio i da ću te uvijek voljeti, a od danas sam tvoj anđeo čuvar koji će te u svakome trenutku držati za ruku te biti uz tebe. Zbogom ljubavi, VOLIM TE!!

Tvoj Netko

Noć je prolazila, a ona je i dalje plakala u snu držeći pokraj sebe pismo, a iznad glave na zidu je stajala njihova zajednička slika dok joj je na ruci bila njegova najdraža narukvica. I znala je da je ispunio obećanje da će uvijek biti uz nju.