Miris i okus sarme me podsjećaju na djetinjsvo i moju baku koje odavno nema... Na onu koja me naučila puno toga o kuhanju i životu.
Kako svi u obitelji volimo jesti sarmu, vrlo često i rado je pripremam.
Iako sam počela kuhati još kao djevojčica, sjećam se da su mi trebale godine i godine kulinarskog staža dok nisam došla na ideju da sama pokušam skuhati sarmu.
Čitava priprema mi je tada djelovala prezahtjevno i sa zanimanjem sam gledala baku kako dugo na sitno sjecka povrće koje je miješala u smjesu mesa i riže i spretno ih uvija u listove kupusa.
Kasnije bi ih slagala u lonac, skupa s komadima suhog mesa i sve bi se satima (pritisnuto tanjurom da se sarme ne razmotaju) lagano krčkalo na rubu štednjaka na drva. O okusu sarmi koje nam je ona pripremala reći ću samo jednu riječ – savršenstvo!
Moji prvi pokušaji kuhanja sarme bili su, zapravo, pravi fijasko! Najčešće bi mi kupus ostao pretvrd, a znala sam pogriješiti i pretjerati s količinom riže, soli, luka ili bilo kojeg drugog sastojka. Sjećam se i pokušaja u kojima niti jedna sarma u loncu kraj kuhanja nije dočekala zamotana u kupus. 😁
S godinama, učeći na vlastitim greškama, otkrila sam i ja tajnu najukusnije sarme!
Uz kvalitetno meso, za dobru sarmu je presudan i dobar kiseli kupus. Nemam tu sreću da ga sama mogu kiseliti, pa uvijek kupujem onaj od poznatih i provjerenih proizvođača. Znalo mi se dogoditi da kupim glavicu kupusa čiji bi listovi možda i omekšali nakon 5-6 dana kuhanja ili onu koja se raspadala u rukama i bila potpuno neupotrebljiva. Zato sada dobro pazim kad kupujem.
Otkrila sam i Fant za punjenu papriku i sarmu koji sadrži savršen omjer začina, pa kod mene više nema preslane, neslane ili prepaprene sarme. Uvijek je ukusna i začinjena baš kako treba i zato je moja obitelj i voli. Uz sve to, u lonac u kojem kuham sarmu uvijek dodam pokoji komad suhog mesa i okus i miris sarme su savršeni!
Ja sam tajnu svoje najukusnije sarme otkrila. Sad je na vama red. 😉
:(Još nema komentara