Kako referendumski mrziti bližnjega svoga

Upravo aktualna medijska propaganda u obliku građanske inicijative „U ime obitelji“ koja pokušava pokrenuti referendum za ustavnu zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene. Kao cilj navode zaštitu braka, sprječavanje izjednačavanja istospolnih zajednica i braka, te zaštitu djece od usvajanja od strane istospolnih parova. Njihov pokret graniči s govorom mržnje, i zadire u temeljna ljudska prava. Kršćanskih nazora, pokušavaju jedno pravo koje svojataju oduzeti drugima. Kako medijske stupce pune članci o nasilju u obitelji, nerijetko višegodišnjem, nije primjećeno da na tom području ova ili slična inicijativa ulaže jednako ili više truda za zaštitu djece koja su u slučajevima obiteljskog nasilja direktno ugrožena za razliku od onog što „U ime gluposti“ smatraju potencijalno opasnim – zajednicu dvoje odraslih ljudi koji bi djetetu mogli pružiti dom, ekonomsku sigurnost i ljubav.

Radi se o oduzimanju prava, radi se o trošenju novca kojega se ionako nema i radi se o nametanju mišljenja većine.

Trenutna situacija podsjeća na aganžman oko jednako tako svojevremeno gorućeg pitanja o umjetnoj oplodnji (medicnski potpomognutoj oplodnji, točnije), temi koja nije opisana u Bibliji iz čisto praktičnog razloga nerazvijene onodbne znanosti, a kršćanski moralisti i puristi koji u Bibliji pronalaze uporište za SVE svoje stavove – ovaj put su ostali SUHI. Na čemu temelje svoje stavove kako je umjetna oplodnja nesreća & sodoma & zlo s obzirom da nigdje u Bibliji ne piše izričito, tipa na ulazu u Jeruzalem tabla :”Neš ne, razbojniče epruvetski!”, ili ako se ne varam, nije bilo razapinjanja na križ diteta skupa s njegovom epruvetom? Na kasnijim tumačenjima eventulanog čitanja između redaka? Pretpostavci da je Isus govoreći “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” zapravo mislio “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe OSIM ako je on iz epruvete, osim ako je njegova majka oplođena donorskim sjemenom!”? Njihova kršćanska ljubav koje imaju dovoljno za sve, nekako je zapravo mini ljubav usmjerena na svega nekoliko konkretnih situacija, i splasne i ograniči se kada je u pitanju npr. sreća nebrojenih parova koji su umjetnom oplodnjom dobili žarko željeno potomstvo, i time više nego ispunili kršćansko tradicionalno poimanje institucije braka kao zajednice muškarca i žene s djecom. 

Što se funkcije braka tiče, promjenu dosta dobro sumira Kregarov citat:

”Pojavljuje se ideal ljubavi kao osnove braka, ideja da je ljubav strasna afektivna veza u kojoj se događa emocionalno ispunjenje i fizičko zadovoljenje te da je osnova braka… Kult plemenite ljubavne veze koji je od 12. stoljeća bio aristokratski mit koji nije uključivao ni brak (ženilo se prema mogućnostima) niti spolne odnose (patnja i užitak bili su duhovni), postupno se proširio u svim društvenim slojevima… U kasnom 17. i ranom 18. stoljeću uz pojavu individualizma mijenja se i odnos prema partnerima, supruzima, roditeljima, djeci… Brak se ne shvaća više kao ekonomska, politička ili drukčija interesna veza, već kao slobodan život i izbor. Ljubav nije podložno lojalno trpljenje ili prijateljstvo te u idealiziranom obliku postaje strast.” (Kregar, 2005: 153)

Građanska inicijativa U ime obitelji ne barata recimo podatcima o nasilju u obitelji koje može trajati i godinama, a u podlozi čega nerijetko su stavovi servirani od strane Crkve o ženi kao muževom vlasništvu, i religijski otpor konceptu razvoda zbog čega zlostavljane žene, uz neke druge faktore (ekonomske..), ostaju godinama uz muža zlostavljača.

Nekako, tu njihova briga za  djecom – prestaje, dok ih se svim silama trude izbaviti iz pakla istospolne zajednice koja bi mogla pružiti, zamislimo užasa, strave i jada – siguran dom, ekonomsku stabilnost i ljubav.

Doista, djeca su sigurnija u Caritasovim domovima gdje imaju stalažu s medvjedićima na kojima pokazuju mjesta gdje su ih neprilično dirali, i eto, možda će biti spašena i referendumski zaštićena od usvajanja od strane istospolne zajednice.

Crkveno licemjerje epskih je razmjera.