Toliko volim te zečiće da sam ih odlučio napraviti još, ali ovaj puta od onih mucastih zimskih čarapa, pa su tako i nastali Josee (Jozo) i Mara. Kada su bili izrađeni i u fazi slikanja sjetio sam se da bi bilo lijepo da imaju neku svoju specifičnu pariću, pa je tako nastala i ova mala basna-bajka potkrijepljena sa slikama :D
Jednom davno živjela je zečica Mara u cvjetnoj kučici usred šume. Mara bijaše lijepa zečica i svi zečevi su je obožavali i stalno su skakutali oko nje, a ostale zečice su joj na tome zavidjele.
No Mara bijaše i pomalo čudna. Početkom proljeća ona bi se zaputila na cvjetnu livadu da prikupi cvjetiće i koje kave grančice kojima bi ukrasila svoju malu kućicu. Druge zečice to nisu radile pa su samo čudno promatrale Maru, a s vremenom su joj se počele i izrugivati. Iako je ono što je Mara radila drugim zečicama bilo jako lijepo, one to nisu htjele priznati, nego su je samo odbacivale od sebe.
I sve je to donekle bilo u redu dok Mara jedne godine nije ispred kuće postavila obojena jaja. Jaja su bila toliko lijepa da su i druge zečice pokušale načiniti iste, ali nisu uspijevale. Kada je Mara dočula za to, odlučila im je pokloniti svakoj po jaje ne znajući da će time pobuditi njihov gnjev. Gnjevne zečice otiđoše u srce šume gdje življaše baba Pamella da je zamole pomoć. Baba Pamella bijaše zla i ružna i poznata po svojoj sposobnosti bacanja uroka. U svojoj zlobi, baba Pamella, uvidje korist i odluči pomoći zečicama te baci urok od kojeg Mara izgubi svu svoju ljepotu koja istog trena pređe na babu Pamellu koja postade najljepšom zečicom u šumi. Zečice mišljaše da je njihov problem riješen jer Mara više ne imaše svoje ljepote, te ni jedan zec više nije skakutao oko nje. Jedino je zečica Pamella (bivša baba Pamella pošto se sad pomladila i proljepšala) znala da se urok može skinuti i kazniti sve koji su tražili da se baci, no tu informaciju zakopa duboko u svome okrutnome srcu. I tako su prošli dani, mjeseci i godine i cijela šuma je zaboravila na Maru. Zečice su uživale što zečevi opet skakuću oko njih, a zečica Pamella zasjala je na naslovnicama mnogobrojnih časopisa… ups to je neka druga zečica… moja greška… idemo dalje sa pričom… a zečica Pamella uživala je u svojoj novoj mladosti. :D
Tako je stiglo još jedno proljetno jutro i baš toga jutra zec Josee, kojega su inače zvali Jozo, odlučio je prošetati šumom.
Tako dok je Josee šetao šumom spazi kučicu u cvijeću. To mu bijaše jako čudno jer šumu je poznavao jako dobro i nikada nije vidio takav lijepi prizor usred šume.
A onda se sjetio priča o ružnoj Mari koje pričaju stanovnici šume. Svatko je pričao drugačiju priču a najzlobnija od njih je bila ta ako pogledaš Maru u oči i ti ćeš postati ružan kao i ona. Jozo nije mario za te priče pa je odlučio proučiti prizor iz blizine. Kada se približi vidio je mnoštvo cvijeća, grančica i obojenih jaja, no nigdje nije pronašao vlasnika kučice.
Tako se Josee zaputi svojoj kući da ispriča što je vidio. Put ga je vodio preko livade gdje ugleda nekoga kao bere cvjetne listiće. Jozo se brzo sakrije iza granja da ga druga osoba ne primijeti. Ta druga osoba bijaše Mara koja je veselo skakutala po livadi berači cvijeće i pjevušeći.
U tom trenutku nešto šušne i Mara spazi Jozu. Toliko se uplašila da je pri bijegu ostavila cvjetiće koje je brala. No Jozo ih pokupi i odluči vratiti vlasnici te se zaputi prema šumi.
Kada je Josee stigao do cvjetne kučice zovne: '' O gospo zvonka glasa što cvjetiće svoje zaboravi pokaži se i cvjetiće svoje od mene prihvati!''
Mara je oklijevala ali je na kraju ipak izašla iz svoje cvjetne kučice i lagano spuštene glavice priđe Jozi.
Josee je lagano pomiluje po obrazu i pruži cvijeće a Mari navru suze. Dok je polagano podizala glavu Josee spozna njenu istinsku ljepotu i dok su njihove šapice zajedničkim snagama držale cvjetiće, razbije se čarolija i Mara zasjaše u svoj svojoj ljepoti, a u daljini odjeknuše krikovi užasa naglo poružnjelih zečica.
Između Mare i Joze rodila se ljubav. Jozo je Mari pomogao pri skupljanju cvjetića i grančica za ukrase, a pomogao joj je i oko bojanja jaja koje su poslije nazvali pisanicama. S vremenom su odlučili da pisanice nakon prvog punog proljetnog mjeseca dostavljaju u gnijezda drugih zečeva i zečica i izmame im osmjeh na licu. Na taj način i dan danas raduju mnoge 😁
Story by: Danijel Bošnjaković a.k.a. DannyDado
Photo by: DannyDado
Bunny's design and manufacture by: DannyDado
Ovom malom pričicom želim Vam sretne i ugodne uskrsne blagdane i sam Uskrs naravno :D
Uživajte u šuškanjima
Uskrsna šuškanja - ZEKO OD ČARAPE
Uskrsna šuškanja - VUNENE PISANICE
Uskrsna šuškanja - CVJETNE GRANČICE
:(Još nema komentara