Otkriti ćemo biljke poput ubua i yuzua, pića poput mlijeka od krumpira, vratiti se slanutku i gljivama, naučiti proces fermentacije i pripreme notropskih napitaka.
Izgleda da ćemo i u 2023-oj jesti iz zdjelica. Nastavlja se trend miješanja žitarica i grahorica, sira, ribe i raznog povrća, koje se poslužuju u većim zdjelama, gdje ih je moguće promiješati ili jesti zasebno. Bowl ili poke i dalje će predstavljati valjanu alternativu zdravog obroka, jednostavnog za pripremu i osobne izmjene.
Od grahorica, čini se da će ove godine najzastupljeniji biti slanutak. Osim hummusa i guste juhe ili variva, koristiti će se u salatama, pečen i hrskav u obliku grickalice uz dodatak začina, koristiti ćemo njegovo brašno i sluzavu vodu u kojoj ga kupujemo već skuhanog. Aquafaba, kako se naziva sluzava tekućina u limenkama sa slanutkom, valjana je zamjena za tučene bjelanjke u pripremi puslica i beze kora za torte, naročito u veganskim receptima ili za osobe alergične na jaja.
I dalje ćemo pokušavati biti neporočni jedući manje mesa, birajući proizvode s takozvanom «čistom etiketom» tj. malim brojem sastojaka, manje alkohola, preferirajući svježe proizvode i jednostavne načine pripreme.
Nakon mlijeka, onog kravljeg ili kozjeg, počelo se proizvoditi mlijeko od svih vrsta orašastog voća, kasnije i od skoro svih žitarica, a od ove godine treba im dodati mlijeko od krumpira. Mutna bjeličasta tekućina, kako ju pokušavam zamisliti jer nisam probala, zasad je dostupno u Velikoj Britaniji, Kini i Švedskoj.
Gljive bi također trebale doživjeti novi preporod. Svestrane u upotrebi i prijateljice okoliša. Čak i oni koji ne obožavaju njihov «zemljasti» okus, od silne ponude mogu pronaći vrstu, počevši od šampinjona i lisičarki do vrganja i tartufa, koja će im se svidjeti. Ponekad je dovoljno otkriti kombinaciju u kojoj njihov složeni okus nalazi savršenog partnera. Gljive se slažu s mesom, krumpirom, rižom, tjesteninom, lukom, jajima, u slanim pitama, juhama, umacima.
Indiana Jonesi u potrazi za novim okusima, sljedeće godine nam donose na isprobavanje yuzu i ubu.
Ubu je gomoljka ljubičaste boje porijeklom s Filipina. Nisam ju probala, ali kažu da je, poput drugih gomoljki, prilično neutralnog okusa. Tradicionalni filipinski kruh sa sirom, «ubu cheese pansal», već je postao svjetska senzacija, naročito zbog svoje intenzivno ljubičaste boje.
Yuzu je agrum porijeklom iz istočne Azije, a danas se već uzgaja i u Novom Zelandu i Australiji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji. Vrlo je sličan mandarini, ali žući i nešto naboranije korice. Intenzivnog je mirisa i okusa. Koristi se uglavnom u slastičarstvu ili za pripremu napitaka i koktela.
Što se tiče»okusne groznice» i dalje je omiljena fermentirana hrana egzotičnog porijekla. U posljednje vrijeme raste potražnja za misom, kremom od fermentirane soje ili ječma, koja se tradicionalno koristi u japanskoj kuhinji. (Mada mi s našim starim dobrim kiselim kupusom i jogurtima nimalo ne zaostajemo za trendovskim kimchijem!) Također se vraća u modu meksička kuhinja, a s njom i pikantniji okusi.
Čini se da je funkcionalna hrana dobila svog ovogodišnjeg jockera – notropski napitci! Po podacima objavljenim u časopisu Forbes, konzumacija alkoholnih pića opada, dok barmeni sve češće moćkaju bezalkoholne koktele. U tom smislu, možda će se ubrzo smanjiti konzumacija kave i čaja, ako su notropski napici neka vrsta koktela za moždane vijuge. Kognitivne funkcije pomažu kofein, tein, yerba mate (čaj), ali i elementi koje ne nalazimo u prirodi već dobivamo uz pomoć kemijskih procesa. Notropski napici se prodaju u limenkama, te ih vole karakterizirati kao «smart», tj. pametne napitke.
:(Još nema komentara