U čast boga Saturna, u antičkome su se Rimu održavale Saturnalije, najpoznatije i najomiljenije zimske svečanosti prepune gozbi, veselja i darivanja. Slavili su svi, čak i robovi. Saturnalije su započinjale 17. prosinca i nekad trajale čak i tjedan dana...
Najomiljenije vrijeme rimske godine bilo je vrijeme zimskih svečanosti u čast boga Saturna. U te dane obilnih gozbi, plesa, kockanja, običaj je bio biti što luđi, što smješniji. Pod vladavinom ludosti, zamjenjivale su se uloge i socijalni statusi, pa tako nije bilo čudno tih dana vidjeti gospodara kako poslužuje svoje robove.
No, kako je uopće sve počelo? Prema nekim legendama, Saturnalija potiče još iz vremena prije postanka Rimskog Carstva, kao jedna od žetvenih svečanosti u zahvalnost bogu Saturnu, bogu zemljoradnje i novca, a u sjećanje na mitološko zlatno doba kad je hrana svima bila dostupna bez muke, vrijeme dok su "bogovi hodali Zemljom". Bile su to jednodnevne svečanosti, većinom unutar samog Saturnova hrama. Upravo onaj trenutak božanske bezbrižnosti je kasnije Saturnalijama dao naglasak na element obilnih gozbi, svakojakog užitka i zabave.
Davne 217. godine prije Krista, rimska je vojska doživjela teške poraze od kartažana pod vodstvom generala Hanibala. Kako bi podigao moral vojnika, a i cijeloga puka, rimski Senat je odlučio utemeljiti Saturnalije kao velike javne svečanosti. Otvaranje proslave bio je u znaku javne gozbe u hramu boga Saturna tijekom koje je Saturnov kip bio oslobođen veza kojim je kroz godinu bio pričvršćen za tlo hrama. Ritualno su nakon toga svi uzviknuli "Io Saturnalia!". Od tog trenutka, vrijedila su izvrnuta društvena pravila. Svi su se poslovi obustavljali, kriminalci nisu mogli biti osuđeni ili ratovi započeti. Bila je to vladavina neograničene zabave. Svako domaćinstvo biralo je kralja festivala koji će vladati proslavama i svojim novim podanicima. Dotadašnji gospodari služili bi svojim robovima, odjeveni u odjeću robova. Vrijeme se provodilo igrajući igre, pjevajući, kockajući, obilno se časteći jelom i pićem. Na stolove su se donosila najbolja jela i slastice, pile su se ogromne količine vina. Za razliku od ostalih dana u godini kada se u javnosti nosila toga, na saturnalijama se nosila se neformalna odjeća, synthesis, i šiljasti robovski "slobodarski" šešir - pileus, a čak je i golotinja bila dopuštena i sasvim normalna na tim zabavama. Ponekad su te svečanosti, u toj svojoj ludosti graničile s razvratom i orgijama.
Ova privremena sloboda robova, koliko god je bila zabavna, ipak je bila samo površinska i kratkotrajna, tek za trajanja gozbe. Jer svo to obilje hrane za gozbe, uređenje domova, naravno, obavljali su robovi čitavoga dana prije same gozbe. No ipak, niti jedan rob tih dana, navodno, nije bio kažnjen. Bila je to "sloboda u granicama", poštivana s obje strane.
Omiljeni običaj saturnalija bio je darivanje. Darovi su kupljovani na velikim sajmovima zadnjeg dana svečanosti. Tradicionalno su to bile keramičke figure saturnalia i sigillaricia, te osobito voštane svijeće cerei , kao simbol dolazeće svjetlosti nakon solsticija kao rođenje novog sunca. S vremenom su pokloni postajali sve veći i skuplji, razmetljivi, gotovo kao da su se natjecali u tome u toj mjeri da je donesen i zakon o veličini poklona kako bi svi, pa čak i najsiromašniji imali mogućnost poklanjanja bez osjećaja sramote i manje vrijednosti.
Ove su se svečanosti toliko svidjele svima da su od početne ideje o dvodnevnoj proslavi, uskoro postale čak i sedmodnevne svečanosti. No, kao i uvijek, bilo je i nezadovoljnih glavešina, pa se u nekoliko navrata pokušalo skratiti trajanje saturnalija uz izgovore da sudovi ne bi smjeli toliko dugo biti zatvoreni. Možda je tu važnu ulogu igralo i zrnce straha, jer nažalost, tamna strana ovih svečanosti bila su i poneka ubojstva moćnika pod okriljem zabave. No, veselje opijenog puka nije se moglo lako obuzdati, pa su prema zadnjim poznatim zapisima saturnalije, iako tretirane kao poganski običaji, slavljene i u doba kršćanstva, od 17. do 23. prosinca, prema kršćanskim kalendarima. S vremenom, isprepleli su se običaji saturnalija s novim kršćanskim svetkovinama.
I sada, na kraju ove priče o neobuzdanim svečanostima, možete li pronaći elemente današnjih kršćanskih i pučkih svetkovina? Poput šiljastog pileusa kojeg danas u žarko crvenoj boji na glavi nosi najomiljeniji djedica božićnih blagdana čije bradato lice tako podsjeća na lik boga Saturna... ili božićne svijeće kao simbol rađanja nove svjetlosti, novog života, Isusa... ili veliki sajmovi, poput današnjih božićnih sajmova... ili običaj darivanja na zadnji dan svetkovine, tj. na današnji Božić... Nalazite li još poneki detalj koje vas podsjeća na neke druge pučke svečanosti poput obilnih gozbi za doček Nove godine ili maskiranja i ludovanja u vrijeme karnevala kad se mijenja vladajući poredak? Zanimljivo, zar ne?!
Io Saturnalia!
Zamislite kako bi bilo lijepo danas, baš na dan početka Saturnalija, baš poput starih Rimljana to uzviknuti, obustaviti bar na jedan dan sve svoje poslove i pustiti da netko drugi obavlja sve naše obaveze, i na poslu i u kući, i da nas, za promjenu, netko večeras na gozbi lijepo poslužuje...ah... Lijepo je maštati!
izvor fotografije: The Times
:(Još nema komentara