Povijest juha iz vrećice

Juhe su jedno od prvih kulinarskih umijeća najranijeg doba čovječanstva. Pomoću do usijanja užarenog kamena ubačenog u glinom ili kamenjem obloženu jamu s vodom, kuhale su se juhe od korijenja, gomolja, sjemenki, trava, riba i mesa. Glineni lonac na vatru prvi su postavili Egipćani oko 8000. godine prije Krista, a u sljedećih nekoliko tisućljeća sjedilačke su kulture ovladale uzgojem mahunarki i usjeva, čime je njihov udio u ljudskoj prehrani bivao sve veći.

Davne 1957. godine proizvedene su prve Podravkine juhe: od graška, od gljiva s tjesteninom, od povrća s krupicom i od gljiva s krumpirom.

Rijetke i guste kaše od ječma i mahunarki te "spartanska crna juha", vjerojatno s dodatkom krvi, najpoznatije su juhe antičkog doba. Grčka, a potom i rimska kuhinja, pri spravljanju juha obilno se koristila paprom, ljupčacom, kimom, koprom, metvicom i drugim začinima.

Juha - što je to?

U srednjem se vijeku juhom naziva sve što se kuhalo u kotliću nad otvorenim ognjištem. Komad mesa kuha se u vodi s povrćem i jede s kruhom. U juhu se, umjesto vode, često dodavalo vino ili ocat, ili se pak u lonac dodavao kruh umočen u vino ili ocat.

Srednji je vijek, međutim, ujedno i ishodište visokog kulinarskog umijeća. Mnoga jela koja se danas smatraju nacionalnim specijalitetima poznatih europskih kuhinja, potječu iz čuvenih srednjovjekovnih samostanskih kuhinja. Samostanski su kuhari rado upotrebljavali dodatke jakih boja, poput šafrana za žutu boju, špinata i blitve za zelenu, cvijeta ljubice i različka za plavu, maline i kupine za crvenu, te bademovog mlijeka za bijelu boju. Neutaživa želja za paprom, i uopće srednjovjekovna opsjednutost začinima, karakterizirali su i juhe toga doba.

Sredinom 13. stoljeća počele su se pripremati juhe od mesa, peradi, riba i divljači, koje su redovito bile jako začinjene (paprene), a najstarija francuska kuharica, nastala oko 1300. godine, donosi i opis "jake cimetove juhe". Krajem srednjeg vijeka jasno se razlikuju bistre juhe, guste juhe s mesom i guste juhe bez mesa.

Nastanak juha kakve danas poznajemo odigrao se u 17. stoljeću. Tada su iz Novog svijeta već stigli kukuruz, krumpir i rajčica, a snažnije se razvija i uzgoj šparoga, artičoka, cvjetače i graška. Najpoznatija kuharica na njemačkom jeziku je ona dvorskog kuhara Marxa Rumpolta iz 1581. godine. U poglavlju "O raznim juhama" upoznaje nas sa čak 63 recepta za juhe: od mesa, ribe, mlijeka, zelja, jaja, sira, maka, datulja... U toj kuharici za carski ručak predlaže se juha od štuke ili badema, za građanski juha od uškopljenog pijevca, a za seljački ručak juha od graška ili govedine.

Novi vijek, nadalje, postepeno uvodi slijed od tri obroka: jelo za poticanje apetita (juha, predjelo), glavno jelo (meso s prilozima) i, naposljetku, pikantna jela i slastice. Okus juha više nije umanjen pretjeranim dodavanjem začina, što odgovara i današnjem poimanju dobre juhe, koja treba imati izražen tipičan okus.

Kada se sa srcem kuha, kuha se Podravka juha

Rijetke i guste kaše od ječma i mahunarki te "spartanska crna juha", vjerojatno s dodatkom krvi, najpoznatije su juhe antičkog doba.

U 19. i početkom 20. stoljeća, tehnološki pronalasci Justusa von Liebiga, Sebastiana Kneippa, Juliusa Maggija i Carla H. Knorra, omogućili su industrijsku proizvodnju sušenog povrća i mesnog ekstrakta, zbog čega je konzumiranje juha, otada i "iz vrećice", postalo još dostupnije i raznovrsnije.

Isto toliko originalnosti, pa i hrabrosti, pokazali su Podravkaši 1957. godine, kada su odlučili da Podravka, do tada proizvođač voćnih i povrtnih prerađevina, preraste u prvu hrvatsku tvornicu dehidriranih juha. I tako nas slogan "Kad se sa srcem kuha, kuha se Podravka juha!", uvodi u priču o Podravkinim industrijski proizvedenim juhama koje, osim što maksimalno skraćuju vrijeme pripreme, zadržavaju sve odlike domaćih juha.

Ideja o proizvodnji juha u Podravki postojala je još od 1952. godine, u doba kada se Podravka bavila gotovo isključivo preradom voća i povrća, ali je trebalo proći još pet godina da se ta ideja i materijalizira. Tako su davne 1957. godine proizvedene prve Podravkine juhe, koje su predstavljene na jesenskom Zagrebačkom velesajmu. Prve četiri su bile: Juha od povrća s krupicom, Juha od graška, Juha od gljiva s tjesteninom i Juha od gljiva s krumpirom.

Zanimljivo je istaknuti kako su čitav posao Podravkini stručnjaci napravili sami, na temelju dostupne im strane literature, podataka s juha u vrećicama stranih proizvođača i na improviziranoj istraživačkoj i proizvodnoj opremi.

Dalje se sve odvijalo brzo. Idućih se godina proizvodni asortiman neprestano proširivao i uvodile su se nove juhe. Godine 1958. na tržište su lansirane Kokošja i Goveđa juha s tjesteninom, klasične juhe koje traju sve do danas, a te je godine započela i proizvodnja juha u kocki (briketa). Prva Podravkina kokošja juha nosila je ime "Zlatka", a važna je po tome što se na njenoj ambalaži po prvi put našao pijevac – današnji simbol Podravke.

Godine 1959. Podravka se na tržištu pojavila s Gulaš juhom i kupila prvi stroj za briketiranje juha. Do 1964. godine počele su se proizvoditi još dvije juhe: Jadran i Mesna, a u međuvremenu je počeo i izvoz Podravkinih proizvoda.

Deset novih Podravkinih juha

Veliki projekt "Deset novih juha", predstavljen 1964. godine na Zagrebačkom velesajmu, pokazao je koliko je uspješna vlastita Podravkina laboratorijska "pamet" i definitivno preusmjerio Podravkin proizvodni asortiman.

Šest od deset novih juha bile su krem juhe koje su se po prvi put pojavile na tadašnjem jugoslavenskom tržištu: Krem juha od luka, Krem juha od celera, Krem juha od graška sa sušenim mesom, Krem juha od krumpira, Krem juha od poriluka i Krem juha od gljiva. Preostale četiri bile su: Francuska juha, Proljetna juha, Lovačka juha i Juha od goveđeg repa. Ne zaboravimo da je rijetko koja firma u to doba mogla na tržište istodobno izbaciti tako veliki broj proizvoda.

Krajem 1997. godine iniciran je veliki ciklus inoviranja kompletnog Podravkinog asortimana, koji je iznjedrio neke potpuno nove proizvode.

Deset novih juha iz 1964. godine važne su još po nečemu: na njima se, osim uputa za pripremanje, domaćicama daju i sugestije čime sve mogu juhe obogatiti, što je obilježje koje i danas krasi Podravkine proizvode.

Do nove veće inovacije proizvodnog asortimana juha došlo je u suradnji s licencnim partnerom Maggijem. Podravka je tržištu ponudila još nekoliko novih juha, a neke je pak prestala proizvoditi. Godine 1968. sklopila je ugovor sa švicarskom tvrtkom Dr. Oetker o jednogodišnjoj tehnološkoj suradnji u proizvodnji jušnih koncentrata, čija je proizvodnja nakon rekonstrukcije linije za pakiranje - udvostručena.

Sa švicarskom tvrtkom Maggi 1970. godine sklopljen je licencni ugovor, koji je trajao do 1996. godine, pa se počinju proizvoditi Maggi juhe. Iste godine na tržište se lansiraju i vlastite Podravkine vitaminske juhe - Vita, namijenjene pothranjenoj djeci.

Godine stalnih tehnoloških inovacija

Sljedećih dvadesetak godina Podravkinu proizvodnju juha karakteriziraju stalne tehnološke i proizvodne inovacije. Lansiraju se nove i prestaju proizvoditi stare juhe, već prema potražnji tržišta, ali postoji jedna konstanta - potrošnja stalno raste. Godine 1972. počinje proizvodnja Kokošje zlatne juhe, 1973. Goveđe zlatne juhe, a 1975. pojavljuju se Praška, Svatovska, Podravska i Povrtna juha te Pileća i Mesna juha u kocki.

Do devedesetih godina pojavile su se: Gulaš-čorba, Krem juha od povrća, Gustioza, Povrtna čorba, Talijanska, Krepka, Slavonska i Dalmatinska juha i Povrtna kocka...

Za jubilarnu, 35. godišnjicu postojanja, 1992. godine proizvedene su: dječja pileća juha "Slovo po slovo", Dječja krem juha od mrkvice, a idućih godina i Krem juha od šparoga, Krumpirova juha s gljivama, Krem juha od rajčica...

Krajem 1997. godine iniciran je veliki ciklus inoviranja kompletnog Podravkinog asortimana, koji je iznjedrio neke potpuno nove proizvode, a u kratkom vremenskom periodu producirano je pregršt novih okusa juha.

Podravka jela 1999. godine postaju najinovativnija grupa proizvoda, uvodi se nova grupa proizvoda, asortiman instant juha pod brandom Fini Mini, a od tada juhe su na tržištu prisutne pod dva branda Podravka i Fini Mini.

Kontinuiranim inovacijama u asortimanu Podravka juha u vrećicama od 2000. do 2012. godine tendencija je zadržati postojeće potrošače te privući nove potrošače. Osim inovacijama u samom asortimanu u skladu s modernim trendovima, Podravka juhe u vrećici mijenjaju i svoje ruho kako bi bile potrošačima uvijek privlačne, a redizajni su odrađeni 2006. i 2011. godine.

Jubilarnih 50 godina proslavile su Podravka juhe 2007. godine, a proširenje asortimana bistrih juha lansiranjem Podravka juha s duo okruglicama bilo je 2010. godine. Paletu Podravkinih juha s dvije vrste okruglica čine Juha s jetrenim i gris okruglicama, Juha s mesnim i gris okruglicama te Juha s povrtnim i gris okruglicama.

Natur juhe lansirane 2011. godine razvijene su u skladu s modernim trendovima o zdravoj prehrani, a karakterizira ih bogatstvo povrća, prirodnost i odličan okus.
U asortimanu Natur juha nalaze se dvije krem juhe  - Krem juha od gljiva i Krem juha od brokule i cvjetače te dvije bistre juhe - Povrtna juha s tjesteninom te Juha s gris okruglicama.

Obilježavanje 55 godina Podravka juha bilo je 2012. godine, a tim povodom uz obljetnicu je lansirana i Svečana juha kao poklon za vjerne potrošače.

Sve to daje dobar povod da se u povijesnom osvrtu na industrijsku proizvodnju juha u svijetu nizu imena kao što su Kneipp, Maggi, Knorr, Liebig, definitivno doda ime još jedne tvrtke - Podravka, koja ih je materijalizirala u vidu stotine milijuna tanjura godišnje diljem svijeta.

Autori:
Nada Matijaško, voditelj Podravkinog muzeja prehrane
Hrvoje Šlabek, novinar