Upravo zbog svoje spužvaste teksture, piškote su pogodne za namakanje. Za tiramisu ih dobro nakapamo kavom, u charlottama mlijekom, u zuppi inglese likerom Alkermes, ali u tu svrhu mogu također poslužiti razni likeri, sokovi, kompoti, sirupi.
Piškote kao kalodont, digitron i subrina! Ovaj popis će mlađima zvučati potpuno nerazumljiv, a starijima izmamiti osmijeh na lice. Dakle, postojale su, a sigurna sam da će i u budućnosti postojati, imenice, koje su na početku bile vlastite, a kasnije u kolektivnoj svjesti postale opće (u tom smislu, izraz iphone je na dobrom putu).
Tako se nekad pod imenom piškote mislilo na svaku vrstu jednostavnih keksa dugoljastog oblika, na primjer, Plazma kekse smo nazivali piškotima i uopće kekse namijenjene najmlađima. Riječ piškote vjerojatno dolazi od talijanske riječi biscotti, u prijevodu keksi, koja se u Dalmaciji uvriježila u varijanti biškotin.
Eh, u međuvremenu smo malčice proputovali, pročitali, vidjeli na televiziji i filmovima i postali gastronomski osvješteniji te smo danas naučili što su zapravo – piškote. Jednostavni keksi pjenaste teksture i neodređenog okusa, što ih čini nezaobilaznim dijelom brojnih složenijih slastica. Prave se vrlo jednostavno od jaja, šećera i brašna, bez upotrebe masnoća. Vjerojatno bi bilo kakva dopuna u smislu korice od limuna ili vanilije poremetila univerzalnost piškota, koje kao da su stvorene da služe i nadopunjuju složenije slastice.
Piškote u pripremi kolača mogu zamijeniti biskvit ili tzv. pandišpanj. Najpoznatije slastice koje ne možemo zamisliti bez upotrebe piškota su tiramisu, charlotte, zuppa inglese i razni pudinzi, semifreddo ili ledena torta.
Slastice koje ne možemo zamisliti bez piškota su i
Izvorno piškote su talijanski keksi savoiadri, nastali krajem 14. st. na dvoru kneževa Savoia, točnije Amedea VI di Savoia, u pokrajini Pijemont, prilikom posjete francuskog kralja Charlesa V. Tada su se pravili s dodatkom meda umjesto šećera. Prvi pisani zapis o piškotama nalazimo 1722. godine u popisu namirnica potrebnih za pripremu jednog svadbenog ručka u Veneciji. Vremenom su se savoiardi ili piškote proširili po čitavom Apeninskom poluotoku, tako da danas postoje sicilijanska i sardinijska verzija, koje se razlikuju u omjeru sastojaka i obliku. Na Siciliji piškote izgledaju rustikalnije, nepravilnog oblika. Pripremaju se s većim brojem jaja i dodatkom vode te peku u izuzetno vrućoj pećnici. Sardinijske piškote ili pistoccus razlikuju se od originalnog recepta jer se pospu šećerom nakon, ali i prije pečenja.
Svoju spužvastu teksturu, koja ih čini jedinstvenima, mogu zahvaliti čvrstom snijegu od bjelanjaka i pjenasto izrađenim žumanjcima sa šećerom, a ne upotrebi raznih sredstva za dizanje. Naime, zrak u snijegu od bjelanjaka nastavlja postojati kao zrak u ispečenom keksu, što se bez greške osjeća kad ih zagrizemo.
Upravo zbog svoje spužvaste teksture piškote su pogodne za namakanje. Za tiramisu ih dobro nakapamo kavom, u charlottama mlijekom, u zuppi inglese likerom Alkermes, ali u tu svrhu mogu također poslužiti razni likeri, sokovi, kompoti, sirupi.
Piškote su jednostavni keksi, pjenaste teksture i neodređenog okusa.
Njihov im oblik omogućuje da ih se koristi na različite načine, kao obruč u charlottama, kao sloj u tiramisu, kao oklop u semifreddu, kao čvrsta osnova za kremu u zuppi inglese. Jedu se i koriste u cijelom svijetu. Zbog svoje duguljaste forme oblih krajeva, u engleskom se nazivaju lady finger (gospođin prst) ili sponge biscuit. U Francuskoj ih potražite pod imenom biscuits a la cuillere ili boudoir, u Njemačkoj loffelbiskuit, a u Španjolskoj bizcocho de soletilla.
:(Još nema komentara