Takav pekmez može napraviti samo mama ili baka, jer za taj pekmez treba toliko truda i živaca da se neće bilo tko upustiti u tu avanturu.
Neki rade zimnicu, a neki je dobiju od mame. Ja sam zadovoljan sa svojom muštardom, suhim gljivama i pekmezom od murve, ali najbolje proizvode i dalje dobivam od mame, ustvari dobiva moj sin od bake. Daleko najbolji pekmez koji sam ikada jeo je pekmez od drena kojeg radi moja mama Maja. Takav pekmez može napraviti samo mama ili baka, ne zbog toga što vjerujem u onaj lažni mit da mame dobro kuhaju, nego zato jer za taj pekmez treba toliko truda i živaca da se neće bilo tko upustiti u tu avanturu.
Prvo treba ići u šumu i nabrati dren ili kako se još kaže, drijen, drenj, drenak, drenjinu. Zatim treba odvojiti koštice mukotrpnim pasiranjem. A sad tek dolazi ono pravo! Koliko drena, toliko šećera i sve to miješati da postane jednolična masa, oko otprilike 3 (slovima: tri!!!!) sata! Pa sad da vas vidim. Tri sata ne traje niti jedna meksička sapunica koja bi vam mogla odvratiti pažnju od napornog i monotonog posla.
Ali bez te muke nema pekmeza. I to kakvog! Pekmeza u kojem su sačuvani svi vitamini koji bi kuhanjem nestali. A kako je tek dobar u palačinkama i kolačima ili samo na kruhu uz bijelu kavu ili još bolje uz meso poput brusnica.
Ali puno, puno bolji.
:(Još nema komentara