Galapagos

Otok Fernandina, jedan od najmlađih vulkanskih otoka u arhipelagu Galapagosa, najavljuje se mirisom, dok se čamac nalazi na desetak i više metara od obale. Miris (netko bi ga mogao definirati smradom) iguana, koje se griju na Suncu, neke nepomične poput kipova, druge hodajući jedna po drugoj, pomičući istovremeno lijevu prednju i desnu stražnju nogu, pa obrnuto te koristeći rep kao neku vrstu kormila. Kontinentalne iguane, za razliku od morskih, znaju dostići do jedan metar dužine, potpuno su sive. Sivkaste su i stijene na kojima žive, kao i pijesak. Fernandinu bi bez iznimke mogli svrstati u crno-bijeli svijet da nije gustih mangrovija, sa svojim smeđim granama i zelenim listovima, koje poput živog prstena kruže oko otoka. Kad se uspijete prilagoditi na miris i skupiti hrabrost da izbliza pogledate jednu iguanu, divovskog guštera, njegove oči s gornjim i donjim kapcima, kožu tvrdu poput oklopa, izdignutu liniju na kralježnici, dugačak, mišićav rep, podsjetit će vas na dinosauruse iz dokumentaraca ili crtića.

A kad se iskrcate na otok Floreana, prepun vegetacije, cvijeća, ružičastih flamingosa, ograđenih pješčanih dina gdje kornjače zakopavaju svoja jaja iz kojih će se izleći mladunčad, dogodi vam se da trebate preskakati morske lavove, koji na zemljanom putu spavaju, doje, čiste se ili se tek hlade i odmaraju. Kad s hridine na otoku Isabella, koji ima oblik morskog konjica, skočite u more, nikako nemojte zaboraviti masku s dihalicom. Za minutu ćete se naći kako plivate s morskom kornjačom, pingvinom, morskim lavom, ribicama svih mogućih boja i veličina, pa čak i malim morskim psom. Morsko dno je prekriveno raznobojnim zvijezdama, koraljima, algama, vlasuljama.

Bez sumnje, putovanje na otoke Galapagos je za ljubitelje prirode i životinja poput kavijara ili tartufa za gurmane. Jedinstveno iskustvo puno nepoznatih emocija.
Otočje Galapagos nalazi se na crti ekvatora u Tihom oceanu, oko 1000 kilometara od obala Južne Amerike. Sastavljeno je od sedam većih otoka i stotinjak manjih, koji pripadaju državi Ekvador. Zbog svog zemljopisnog položaja, na Galapagosu postoje dva godišnja doba, hladni i suhi dio godine koji ide od srpnja do prosinca, te vlažni i topli, od siječnja do lipnja. Otoci su vulkanskog porijekla. I uopće se ovaj dio Zemlje smatra jednim od vulkanski najaktivnijih.

Galapagos je dobio ime prema španjolskoj riječi "galapago" ili sedlo. Panamski biskup Tomas de Berlanga je u 16. stoljeću slučajno doplovio do pustih otoka usred Pacifika, na kojima su živjele divovske kornjače s oklopom koji ga je podsjetio na sedlo.

Godine 1835. na Galapagos otočje stiže njegov najpoznatiji stanovnik. Mladi engleski prirodoslovac Charles Darwin, koji će se zadržati dva mjeseca, zapisujući i crtajući svaku biljku i životinju s kojom se susreo. Međutim, tek godinama kasnije, spriječen religioznošću svoje voljene supruge koja nije mogla zamisliti da je netko drugi osim Boga stvorio svijet, inspiriran tim putovanjem, razvit će i napisati svoju teoriju evolucije vrsta (On The Origin of Species, 1859).

Ogromni broj endemičnih vrsta, koje se razlikuju od otoka do otoka, čini ovaj kutak Zemlje nevjerovatno bogatim i jedinstvenim. Doslovce svaka hrid ima svoje biljke, svoje životinje, svoju specifičnost.

Kako su sve te brojne vrste životinja i biljaka stigle na Galapagos, ako se radi o otocima vulkanskog porijekla, koji su goli, golcati rođeni iz mora? Priča podsjeća na avanturu Noinih životinja. Možda malo kompliciraniju, jer u njoj nema lađe. Veliku većinu je donio čovjek, neke s namjerom da ih uzgaja, neke slučajno. Morske životinje su doplivale nošene morskom strujom, ptice su doletjele, kukci su stigli nošeni vjetrom, na perju ptica ili komadima drva koji su doplutali s kontinenta ili nekog broda. Ista je sudbina bila namijenjena i sjemenkama biljaka.
Ekosistem na Galapagosu je vrlo krhak i osjetljiv. Otoci su 1959. proglašeni nacionalnim parkom. Danas tu živi oko 28.000 ljudi, uglavnom u ribarskom mjestu Porto Ayora na otoku Santa Cruz.

U posljednjem desetljeću, turizam predstavlja najveću prijetnju, ali i najveću nadu za očuvanje ovog delikatnog prirodnog okoliša. Broj turista je u posljednjih nekoliko godina vrtoglavo porastao, od 70.000 u 2000. na 173.000 u 2008. godini. Turizam koji se uglavnom odvija na brodovima koji plove noću od otoka do otoka, dok su dani namijenjeni razgledavanju flore i faune. Prirodoslovci koji rade na brodovima pokušavaju na sve načine sačuvati otoke što je moguće u prvobitnom obliku. Tako tijekom izleta po kopnu nema nošenja hrane, nego tek vode u bocama koje se nikako ne smiju ostavljati za sobom. Dok se s čamaca prelazi s otoka na otok, treba oprati noge i obuću kako se pijesak s mikroorganizmima ne bi prenio s jednog na drugi. Nema dodirivanja životinja ni na kopnu, ni u moru, a o nekakvom hranjenju ne treba ni govoriti.

Čim stupite na prvi otok na Galapagosu, jedini koji imaju aerodrom su Santa Cruz i San Cristobal, učinit će vam se da ste u nekoj paralelnoj stvarnosti, uspješnoj virtualnoj igrici, svijetu koji je ostao hiberniran i nedotaknut civilizacijom, živući laboratorij za teoriju evolucije. Tu ne mislim na neki misteriozni svijet, u kojem se susreću hibridi, tipa, pola pingvin, pola foka, kao ni dinosaurusi. Čar Galapagosa je u tome da životinje žive svoj habitat kao da vas nema. Upravo to će vam pružiti osjećaj da ste fizički ušli u dokumentarac, u zoološki vrt, u film koji prikazuje inače nevidljive odnose između čovjeka i životinja.

Moje najveće iskustvo s Majkom Prirodom. Nedostaje mi Himalaja, Južni i Sjeverni pol, džungla, pa ne mogu tvrditi da će tako i ostati. Ali čisto sumnjam da će mi išta dati isti osjećaj da sam dio poretka te da me ostala živa bića, bez obzira što ja mislila i osjećala, doživljavaju uvijek i jedino kao dio istog lanca.

U Porto Ayora, na otoku Santa Cruz, postoji ribarnica na otvorenom, odmah uz molić. Kada ribarice stignu, poslože ribu odmah do kamenih stolova. Tu se obavlja filetiranje velike, oceanske ribe, koja je savršena za pripremu cevichea. Osim kupaca, u red stanu i morski lavovi i kormorani. Svi su opušteni. Ovi posljednji možda malo nedisciplinirani, iako to nikoga previše ne nervira. Uostalom, svatko ima svoju narav.