Zato sam zagrizla sočnu krušku, umak od vina bio je omamljujući, aroma mu se ljubila s kruškom poput savršena ljubavnika. Praktična sam i mislim da u životu savršenstvo možemo pronaći u okusima i mirisima, prirodnim pojavama, Vogueu i Architectural Digestu, nipošto u ljudima i ljudskim odnosima.
Mogla sam i znati da to neće baš biti kolač, Helena ne pravi kolače i tvrdi da ne zna kuhati. Nazvala je i rekla da dolazi danas na kavu i onda dometnula da donosi nešto slatko. I tako smo sjele za stol u mojoj kuhinji, izvadila je iz velike crne plastične vrećice zdjelu u kojoj su kruške bile prelivene umakom od vina. Rekla mi je da ako želim, sama napravim šlag. To je nešto što ne bih ni za živu glavu probala, osim ako je Helena u pitanju. Apsurd je da mi se svidjelo i da sam kasnije tražila recept. Dobila sam uz to i priču.
"Sinoć sam odlučila da je kraj."-rekla je i odlučno me pogledala, kao da misli da ću se usprotiviti.
Nije mi palo na pamet, šutjela sam i čekala nastavak.
"Nevjerojatno je kako me brzo počeo uzimati kao gotovu stvar, koja je u potpunosti pod kontrolom. Sva ta silna udvaranja i poruke, trud i napori da se vidite, a onda odjednom sjediš u stanu i čekaš, osjećajući da ti je mjesto na listi njegovih životnih prioriteta negdje iza rekreativne košarke, na primjer."-otpuhnula je iza ove tirade.
Mislila sam u tom trenu kako i Davor ide na nogomet, pa opet ne mislim da me uzima zdravo za gotovo radi toga. Nije mi bilo jasno, zato sam zagrizla u mekanu krušku, kuhanu u vinu, a cimet i klinčić zavukli su se u nosnice, gdje su još dugo ostali.
"Ti znaš da ne znam kuhati."-dometnula je tada.
Potvrdno sam klimala glavom.
"Zbog njega sam u svoje mame uzela recepte i skuhala dva puta večeru. Pašticadu s njokima, ispala mi je bogovski, i teleće medaljone u umaku od šampinjona, bili su tak-tak, al' je seks kasnije bio vrhunski, pa sam se iskupila. Vidjela sam da mu nije ugodno po restoranima, nikad ne znaš koga možeš sresti. U mom stanu smo imali mir."
U tom trenutku sam shvatila da se Helena stvarno zaljubila. Ne sjećam se da je ikada bila spremna toliko učiniti za nekoga.
"Pa što je bilo sinoć?"-upitala sam onda.
"U petak je trebao provesti večer kod mene. Čitavo sam se poslijepodne radovala što će doći, kupila sam mirisne svijeće u boji i kolekciju najvećih hitova Iggy Popa. Čistila sam satima stan i pjevušeći promijenila posteljinu. Otkazao je u posljednji čas, nisam ni pitala zbog čega. I onda sam jučer dogovorila odlazak u kino, Lucija je kupila karte za Gravitaciju. Radnja se događa u svemiru, možda tamo ima ljubavi, pomislila sam. Nazvao je u trenutku kad sam se šminkala, uspjela sam puderom savršeno prekriti podočnjake, i pitao može li doći na kratko. S autom je, u blizini, i mogao bi navratiti na jedno piće. Nije mi se svidio taj prijedlog, već sam uspjela isplakati tugu i poravnati je u prazninu koju ću popuniti kokicama.
Pa ipak, srce mi je poskočilo na samu pomisao da ću ga zagrliti. I onda je banuo na moja vrata, ugledala sam taj osmijeh i bila spremna otkazati kino, reći Luciji da sam bolesna, kašljati pred njom nekoliko dana, ako treba. Nakon strasnog zagrljaja i poljupca obavijestio me kako ide na košarku s dečkima, ali me, eto, morao vidjeti prije toga."-rekla je i pogledala me očima punim rezginacije.
"Misliš li ti da je to normalno?"-upitala me, kao žena koja odgovor zna.
"Njegove su emocije na razini spužve. One za suđe."-onda je dometnula.
Ah, kako je lako ustanoviti što sve nipošto ne bismo trpjeli, na nečijem mjestu. Puni smo potrebnog dostojanstva, samopoštovanja, i imamo jasne granice, kad su tuđe veze u pitanju. Mogla bih sada reći da to nije normalno, te da ja to nipošto ne bih podnosila, ali možda bih onda trebala pročešljati po vlastitom sjećanju, svim onim situacijama u kojima sam se osjetila zapostavljenom, poniženom ili izdanom, pa sam ih zato i pospremila u ladice, koje nikada ne otvaram.
Kruške u vinu
Zato sam zagrizla sočnu krušku, umak od vina bio je omamljujući, aroma mu se ljubila s kruškom poput savršena ljubavnika. Praktična sam i mislim da u životu savršenstvo možemo pronaći u okusima i mirisima, prirodnim pojavama, Vogueu i Architectural Digestu, nipošto u ljudima i ljudskim odnosima.
U njima možemo pronaći poeziju i tugu, ljepotu i želju, vlastite projekcije koje se rasplinu vremenom, no nikada ono što unaprijed tražimo. Helena, eto, misli drugačije i sad je vidno razočarana. Njen oženjeni ljubavnik počeo ju je tretirati onako kako otprilike tretira svoju suprugu. Helena je nezadovoljna takvim odnosom, zakonita očito nije, bar ne u toj mjeri da bi otišla od njega. Tko sam ja da sudim o svemu tome.
"Mirela ima ljubavnika."-ispalila sam tada.
"Koja Mirela?"-upitala je iznenađeno.
Samo sam je pogledala.
"Mirela s posla?"-rekla je i slatko se nasmijala.
"Prvi put mi je simpatična, otkako je znam."-ispalila je onda.
"Tko bi rekao, nije li ona uvijek bila odlikašica i imala brak za pet?"-upitala je i dohvatila svoju krušku, koju je smazala u tri zalogaja.
"Mislim, draga moja, da nemamo pojma o Mireli, ni o njenom braku. Znamo samo sliku koju je godinama uspješno gradila, a sada je napukla i komadići se ne poklapaju."-rekla sam i popila gutljaj kave.
"Pa je li zgodan?"-upitala je Helena, kojoj je znatiželja, poput botoksa izbrisala tugu i bore s lica.
"Aha, tebi bi se svidio."-
Kruške u vinu nestale su sa zdjele, samo su bjelina šlaga i tamni ostaci umaka ostali da se vrhovima prstiju razvuku preko tanjura.
:(Još nema komentara